Matična zemlja: Njemačka

Podrijetlo: Nakon Prvog svjetskog rata skupina aktivnih lovaca odvojila se od brojčano jakog Foksterijer kluba s ciljem da izgrade uzgoj koji bi se orijentirao isključivo na lovačko-radne rezultate. Tako su iskusni lovci i kinolozi Rudolf Frieß, Walter Zangenberg i Carl-Erich Grünewald odlučili uzgojiti crno-crvenog lovačkog psa za rad pod zemljom.

Njihovim nastojanjima pomogao je slučaj. Naime, direktor zoološkog vrta Lutz Heck/Hagenbeck poklono je Walteru Zangenbergu četiri crno-crvena terijera, koji su navodno potjecali od čistokrvih linija foksterijera. S tim psima utemeljen je uzgoj njemačkog lovnog terijera. U to vrijeme utemeljiteljima pasmine pridružio se dr. Herbert Lackner. Zajednički su spretnim križanjem sa staroengleskim oštrodlakim praterijerom kao i velškim terijerom nakon dugogodišnjih intenzivnih uzgojnih napora uspjeli učvrstiti izgled ove pasmine. Istovremeno su posvećivali veliku pažnju tome da uzgoje svestranog, oštrog i sljedoglasnog psa koji voli raditi u vodi, koji posjeduje izražen lovački instinkt i kojeg je lako dresirati. 1926. je osnovan Klub njemačkih lovnih terijera (Deutscher Jagterrier- Club e.V. ) . Uzgajivači njemačkog lovnog terijera nastavljaju posvećivati izuzetnu pažnju lovačkoj uporabljivosti, čvrstini karaktera, hrabrosti i srčanosti tog lovačkog psa.

Temperament: Hrabar i oštar, sklon radu i izdržljiv, vitalan i temperamentan, pouzdan, druželjubiv, lako ga je dresirati, nije plašljiv ni agresivan.

Opis: Malen, obično crno-crven, zbijeni lovački radni pas dobrih proprocija.

Važne proporcije: Odnos opseg prsa / visina na grebenu: Opseg prsa je za 10 d 12 cm veći od visine na grebenu. Duljina tijela / visina na grebenu: Tijelo je neznatno duže od visine na grebenu. Dubina prsa / Visina na grebenu: Oko 55 - 60 % visine na grebenu.

 Koža: Debela, tijesno priljubljena, bez nabora.

Dlaka: Ravna, gusta, tvrda oštra dlaka ili gruba glatka dlaka.

Boja: Boja je crna, tamnosmeđa ili crno-siva s crveno-žutim, jasno ograničenim, čistim oznakama na obrvama, gubici i prsima, nogama i anusu. Svijetla i tamna maska su jednako dozvoljene, male bijele oznake na prsima i prstima se toleriraju.

Veličina i težina:

Visina na grebenu:

Mužjaci: 33 do 40 cm | Ženke: 33 do 40 cm

Poželjna radna težina:

Mužjaci: 9 do 10 kg | Ženke: 7,5 do 8,5 kg

Matična zemlja: Velika Britanija

Matična zemlja: Bosna i Hercegovina

Tornjak je pastirski pas čija je zemlja porijekla Bosna i Hercegovina, a dominantan region uzgoja u BiH je širi region planine Vlašić (centralni dio BiH). Ime Tornjak potiče od riječi "tor" što znači ograđen prostor za smještaj i odmor ovaca na otvorenom prostoru na planinskoj ispaši. Ova pasmina živi na području BiH koja je tu postojala hiljadu godina unazad, o čemu svijedoči i pisani dokument. Kroničari su ovog psa registrirali prije deset stoljeća pod nazivom Kanis montanus - planinski pas, a od davnina ga je naše domaće stanovništvo nazivalo Tornjak. Tornjak je kao autohtona pasmina registrovan 9. 5. 1981. godine pod imenom "Bosansko-hercegovački pastirski pas- tornjak". Za njega je tada otvoren jugoslovenski rodovnik. Formirana je komisija od kinoloških sudaca sa zadatkom da uradi stručni dio poslova potrebnih za standardizaciju pasmine i njeno registriranje kod FCI kao nove autonomne pasmine pasa pod gore navedenim imenom. Standard je urađen i finaliziran 5. 10. 1990. godine u Travniku.

Malo je priznatih pasmina pasa koje imaju tako stare i precizne podatke o svom postojanju, obliku, visini, boji i namjeni kao što je slučaj sa tornjakom. On je dugo vremena odolijevao svim uticajima drugih pasmina s kojima je dolazio u životni kontakt. Ni ljudi ni dodiri s drugim psima nisu uspjeli bitnije izmjeniti njegov izgled, narav i radne kvalitete. Najvjerovatnije su ga stari Sloveni doveli u ove krajeve iz svoje pra-postojbine. Prema naučnim istraživanjima, skoro je neosporno da njegov predak potječe s Tibetanskog Mastifa, odnosno područja današnjeg Irana. Ekološki uslovi prebivališta tornjaka (surova kontinentalna planinska klima u arealu vuka i medvjeda i potreba njegovog gospodara), stvorile su psa tjelesno zdrava i snažna, skromnijih zahtijeva za smještaj i ishranu vrsnog čuvara.

Tornjak je plemenit, snažan, skladan i čvrst pas, skoro kvadratičan, prijatnog izgleda koji mu daje višebojna ili dvobojna gusta i duga dlaka, sa karakteristično nošenim kitnjastim repom. Glava, uši, prednji dio nogu i šape odlakani su kraćom, pravom i gustom dlakom, dok vrat ima izraženu grivu. Trup i zadnji dio nogu, kao i rep, odlakani su dugom tvrdom i pravom dlakom s gustom poddlakom. Dlaka ne bi smjela biti kraća od 9 cm, a što je duža to je poželjnjija, osobito griva vrata i "zastavice" na nogama i repu.

Tornjak može da bude višebojan (šaren), trobojan i dvobojan. Najpoželjniji su višebojni psi, a u svim varijantama osobito se cijeni oštrija razgarničenost boja. Njegova karakteristika je svijetliji obraz od boje trupa. Poželjno je, također, i lisa po sredini glave. Prskanost boja je dozvoljena, dok dvobojnost nije dozvoljena. Visina mužjaka na grebenu je 60 cm pa na više, a ženke 56 cm pa na više. Dužina trupa je najviše do 8% veća od visine mužjaka, do 10% je veća kod ženke. Visina prsa je oko 45 % visine grebena, a dozvoljene su i dublje grudi. Tornjak je staložen pas, dobroćudan prema ljudima, oprezno agresivan prema životinjama i drugim psima napadačima na gospodara, dom, tor i stado. Ustrajan je u izvršavanju postavljenih zadataka, lahko shvaća volju gospodara i lahko prihvaća obuku, koju možda nije ni potrebno vršiti, jer večina uzgajivača, koji imaju višegodišnje iskustvo s ovim psom će vam reći da je tornjak pas koji se uči, a ne dresira.

22. februar 2006. godine Generalni komitet FCI-a, na svojoj sjednici održanoj u Madridu, donio odluku o prihvatanju zahtjeva za uvrštavanje pasmine tornjak u nomenklaturu FCI priznatih pasmina. Pasmina tornjak ima pravo učešća na kako nacionalnim izložbama svih zemalja tako i na CACIB izložbama, evropskoj i svjetskoj izložbi. Tornjak će se ocjenjivati po standardu usaglašenom 10. februara 2006. godine u Sarajevu. Tornjak je u statusu provizorno priznatih pasmina, bez prava na CACIB titulu, ali sa mogućnošću takmičenja za najljepšeg psa 2 FCI grupe, odnosno BIS na CACIB izložbama.

Opšte karakteristike: Tornjak je staložen pas, dobroćudan prema ljudima (zbog ataka mnogobrojnih osvajača oštri psi su ubijani), oprezno agresivan prema zvijerima i napadačima na dom, tor, stado ili gospodara. Ustrajan je u izvršavanju postavljenih zadataka, lahko shvata naredbu gospodara i obuku, nepodmitljiv je i nepovjerljiv prema strancima, vrlo je otporan na bolesti. Skromnih je zahtjeva u ishrani i smještaju (u sniježnim noćima ostaje ležati u snijegu koji ga vrlo često i prekrije). Genetski je vrlo dominantan. Tijelo mu je vrlo snažno i skladno, pokreti lahki i skoro dostojanstveni. Dio lica (minimalno vrh njuške) je uvijek svjetliji od tamnih oznaka na tijelu.

Morofološke karakteristike: Njuška kod tornjaka je tupo klinasta i često divergirana iako ima i drugih tipova glave. Kod pasa u dobi preko četiri godine zubalo je klještasto, a kod mlađih potpuno i makazasto. Oči su bademaste, smeđe do tamne. Ušne školjke su veoma pokretne, a pri kretanju zabacuju ih unatrag tako da vanjski slušni otvor - kanal ostane nepokriven (odlika autohtonosti). U stanju mirovanja psa uši su najčešće priljubljene uz glavu, a dozvoljeno odstupanje je najviše 1 cm. Uši su srednje duge, trouglaste i obrasle kraćom dlakom. Prelaz vrata u trup je skoro neprimjetan. trup i leđa su pravilno građeni, dok su sapi blago koso položene i mišićave. Prsa su čiroka i snažna, a izražena kosmatost i duga dlaka ostavljaju dojam masivnijih prsa nego što jesu. Dlaka je karakteristična na vratu jer tvori grivu. Posebno je karakteristična odlakanost repa kojeg tornjak nosi iznad leđne linije. Ovakvo nošenje repa je dijelom uslovljeno poslom kojeg tornjak obavlja (čuvanje i držanje na okupu stada ovaca), jer upućuje gdje se pas ili kuja nalazi u stadu, a osim toga ovakvo držanje repa je i odlika dominantnosti u odnosu na druge pse koji se nalaze uz isto stado ovaca.

Tjelesne mjere: Prosječna visina do grebena odraslih mužjaka je 65 - 70 cm, a ženki 58 - 65 cm, prosječan obim grudi kod odraslih mužjaka je 88 - 92 cm, a kod ženki 73 - 77 cm. Prosječna dužina trupa kod odraslih mužjaka je 72 - 75 cm, a kod ženki 63 - 67 cm, obim lijevog metacarpusa kod odraslih mužjaka je 14 - 16 cm, a kod ženki 11 - 13 cm. Prosječna tjelesna masa odraslog mužjaka je 35 - 50 kg, a kod ženke 28 - 40 kg.

Matična zemlja: Argentina

Podrijetlo: Argentinska doga ili doga argentino je rasa pasa koja potiče iz Argentine što joj i ime kaže. "Stvorio" ju je dr. Antonio Nores Martinez i njegovi potomci, a dobivena je križanjem desetak vrsta, između ostalih i pointera, mastifa, boksera, bulterijera i buldoga. Prvi standard te vrste publiciran je krajem četrdesetih godina prošlog stoljeća, desetak godina nakon što ga je napisao Martinez. Pasmina je priznata od strane kinološke federacija Argentine u martu 1964, a devet godina kasnije, u julu 1973, pasminu je pod brojem #292 priznala i Svjetska kinološka federacija.

Osobine: Argentinska doga stvorena je prvenstveno za lov na velike divlje životinje, npr. divlje svinje, a iako joj je izgled zapravo zastrašujući (mnogi je iz neznanja svrstavaju u potencijalno opasne pse), još nije zabilježen nijedan slučaj napada na čovjeka. Iz izgleda tog psa jasno je da mu je među precima bila i njemačka doga. Uši mu stoje uspravno, rep mu je dug i snažan. Leđa su im mišićava, a dlaka vrlo kratka. Priljubljena je uz tijelo i čvrsta, mora biti potpuno bijele boje uz iznimku male crne flekice na glavi. Oči su im tamne boje lješnjaka, a njuška crna kao i rub usana. Ženka može narasti do visine 60 do 65 centimetara i težiti od 38 do 45 kg, a mužjaci od 62 do 68 cm i imati težinu od 45 do čak 60 kg. Riječ je o izuzetno inteligentnom i hrabrom psu s odlično razvijenim njuhom, pa ga je lako istrenirati za traganje. Otporni su na bolesti, a odgaja ih se pohvalama i nagradama, umjesto kaznama. Koriste su u pravilu za lov na velike životinje, ali i za potrebe carine, vojske i policije. Argentinska doga je dobrodušna, nepovjerljiva prema strancima i drugim psima, ali je iznad svega vjerna svom domu, posebno djeci. Odličan je čuvar i nije glasna – rijetko laje. Vesela je, otvorena i ne traži pretjeranu pažnju.

Matična zemlja: Nizozemska

Podrijetlo: Potječe iz sjevernih krajeva, a njegovim žilama teče krv samojeda, čau-čaua, goniča losova (elkhounda) i njemačkog vučjeg špica. U počecima francuske revolucije postao je simbolom nizozemskih seljaka i građana, koje je predvodio Kees de Gyselaer, po kojem je pasmina dobila ime. Ta je pasmina zatim dugo vremena zapuštena, a popularnost je ponovno stekla 1920. godine.

Opis: Pas srednje veličine. Mužjaci su visoki od 44 do 48 cm, ženke 10 % niže, a srednja težina iznosi od 25 do 30 kg. Izgledom podsjeća na samojeda i na velikog njemačkog špica, svoje pretke, i to kosim očima. Trougle uši su uspravne; kraći rep je smotan na leđima. Dlaka mu he izuzetno lijepa, gusta i tvrda s mnogo donje dlake, te uvijek djeluje kao upravo okupan i počešljan. Boja je siva, protkana crnim.

Narav: Živahan, veseo, inteligentan, simpatičan, nestašan, i uvijek na oprezu.

Korištenje: Kao dobar plivač bio je dugo vremena pas nizozemskih brodara. Danas je većinom kućni pas i dobar čuvar.