AFGANISTANSKI HRT (Afghan hound)
Matična zemlja: Afganistan
Podrijetlo: Vrlo stara pasmina, potječe iz centralne Azije. Spominje se i u egipatskim papirusima, starima 5000 godina, a prikazan je u spiljama sjevernog Afganistana. Ostao je stoljećima čistokrvan, jer je uvijek bio zabranjen izvoz. U Europu je prokrijumičaren tek početkom dvadesetog stoljeća, gdje ima sve više ljubitelja.
Opis: Izgledom snažan i ponosan, plemenit.Mužjak je visok od 69 do 74 cm, ženka 64 do 66 cm. Glava je duga, fina, ravna, s lagano zaobljenom lubanjom; njuška je crna ili smeđe jetrene boje; čeljusti su snažne; oči trokutaste, tamne ili zlatne; uši priljubljene uz glavu, obrtasle dugim, svilenkastim dlakama; vrat je dugačak i snažan; rep završava kolutom. Dlaka je bogata i svilenasta (na leđima kraća) a lubanja je ukrašena karakterističnim čuperkom. Dozvoljene su sve boje, a najčešće su: bijela, riđa, crna s paležom ili je trobojan.
Narav: Hrabar, jogunast, blag, osjetljiv, vrlo inteligentan, dostojanstven, živahan, nepovjerljiv prema strancima ali ne i neprijateljski. Treba ga odgajati bez grubosti.
Korištenje: U svojoj je domovini bio odličan lovac na vukove i leoperde i drugu divljač, au Europi i Americi je postao kućnim psom koji voli kuću i društvo gospodara.
Hrana: Dnevni obrok (razdijeljen na dva) trebalo bi da se sastoji od 400 do 500 g govedine ili konjetine, razrezan na komadiće i jedva prekuhane, uz dodatak 200g dobro skuhane riže i povrća.
Napomena: U Afganistanu se uzgajaju dvije varijante afganistanskog hrta: a) brdska (Ghazni), jače odlakana, i b) stepska (Beli-Murray) sličnija perzijskom hrtu, koja se često naziva Tazi.
